Danas je mnogima ribolov hobi. Ali da bi se uživalo u ovom hobiju potrebni su dobri štapovi za pecanje, a još ako se koriste i dobri mamci, onda je pravo uživanje otići na reku zabaciti štap i čekati da riba zagrize.

Međutim, da li vam je palo na pamet kako se nekada pecalo?

Ranije ribolovci nisu koristili mašinice za pecanje, a nisu imali čak ni štapove za pecanje. Prema nekim istorijskim spisima, prvi put se u ribolov išlo pre 2000 godina, ribolov je začet u vreme starih Egipćana, a kasnije se pominje kod Kineza i u Rimu. Dalje su se ribolovom bavili Jevreji.

Nastanak prvih udica

Prve udice bile su napravljene od drveta, a prema drevnima saznanjima one su se pojavile pre više od 40 000 godina. Prvo su se koristile grančice koje su bile od gloga, jer su mogle lako da se pretvore u udicu za pecanje, a pošto glogovo granje ima trnje, ribolovci su lakše stizali do dobrog ulova.

Pošto su glogove udice mogle lako da se polome, ne postoji nijedna sačuvana udica iz ovog perioda, a jedino po čemu se može zaključiti da su upravo ovakve udice korišćene jesu crteži koji su sačuvani iz tog perioda. U Engleskoj i Velsu su se u 19. veku koristile upravo glogove udice.

Ubrzo nakon što su drevninarodi shvatili da im je potreban otporniji materijal, odlučili su da pokušaju sa opotrebom kosti. Kost je bilo široko rasprostranjena i dostupna, pa je poslužila za pravljenje otpornijih udica, a bile su napravljene poput drvenih. U nekadašnjoj Čehoslovačkoj pronađena je najstarija udica napravljena od kosti, a onda su slične pronađene i u Norveškoj i Egiptu, a ima primeraka koji su sačuvani kod nas.

Upotreba metalnih udica

Metalne udice su se upočetku pravile od bakra. Nastale su pre 6 milenijuma, a imale su veoma jednostavan oblik. Prvo su se koristile u Egiptu, a bile su svega 6cm. Pored bakra, upotrebljavala se i bronza za njihovu izradu. Bronzane udice su se koristile u Italiji, ali i na Kritu, a njihova specifičnost jeste u kontra vrhu koje su ove udice imale. Ima primeraka koji imaju i dva kontra vrha.

U 16. i 17. veku nastaju prve čelične udice, a prvi proizvođači ovakvog pribora za pecanje živeli su u Irskoj, Engleskoj i Norveškoj. Svi koji vole i bave se ribolovom znaju da je u svetu po proizvodnji udica nadaleko poznata norveška firma Mustad. Norvežani prave udice odličnog kvaliteta, a pošto je njihova proizvođnja izuzetno dobra ne iznenađuje što su japanski proizvođačima glavni konkurenti.

U početku je ljude u ribolov terala potreba za prehranjivanjem i preživljavanjem, a onda se polako ribolov kod ljudi pretvorio u strast i hobi. Zato su ribolovci težili da pronađu adekvatne način kako da stignu do što boljeg ulova. To su znali i proizvođači ribolovačke opreme, pa se danas u savremenom dobu mogu pronaći kvalitetne mašinice za pecanje, najsavremenije udice i veliki broj raznih štapova za pecanje. Doduše, danas se i udice, ali i štapovi za pecanje prave po izoru na nekadašnji pribor za ribolov, ali ipak proizvođači idu u korak sa vremenom i trude se da tržištu ponude najsavremeniju opremu za pecanje.

Pravo je vreme za ribolov!

Ako pitate iskusnog ribolovca kada je pravo vreme za ribolov, svi će vam reći da je najbolje ako potraje Miholjsko leto i ako je u oktobru i novembru lepo vreme. E tada je, prema njihovim rečima, milina pecati, ali ipak da bi jesenji ulov bio što bolji, treba znati sledeće.

Za lov krupnih riba uvek je pravi trenutak. Na primer, na ribu ne utiče dolazak jeseni, jer je iz godine u godinu jesen sve toplija, a samim tim apetit ribe ne slabi. To najviše pogoduje sitnijoj ribi. Krupna riba se već sredinom jeseni, bez obzira da li je lepo vreme, polako priprema za zimu i za mrest, pa se zato uvek intenzivnije hrane u ovom periodu. Onda ne moramo detaljnije da objašnjavamo zašto je jesen pravo vreme kada je moguće uloviti veliki ribolovni trofej.

Posebno se pažnja posvećuje delovima reka gde se kriju kapitalci, ali osim terena, misli se i na samu tehniku ulova i pristup pecanju. A uz aekvatnu i kvalitetnu opremu za pecanje, zagarantovan je dobar ulov.

Svakako, sve je mnogo jednostavnije ako pecaroši koriste kvalitetne mašinice za pecanje, ako su ima štapovi za pecanje dobri i ako imaju odličan mamac. Ipak, napominjemo da je ribolovačka oprema samo deo onoga što pecaroša čini dobrim, jer da bi neko bio dobar pecaroš, važno je i strpljenje, ali i srećne okolnosti.

Jeste li vi dobar i srećan pecaroš? Imate li dovoljno strpljenja?

Mnogi pecaroši isključivo čekaju krupnu ribu, jer za njih krupna riba znači dobar ulov. A posle tek kako se dobro krupna riba priprema na žaru. Ipak, ako i vi težite da ulovite šarana, evo šta treba da znate o ovoj slatkovodnoj vrsti ribe. Osim što treba da znate gde možete uloviti šarana, nephodno je i da znate kako da ga ulovite.

Lov na šarana

Kod nas je šaran slatkovodna riba koja je najviše rasprostranjena. Najviše ga ima u plitkim jezerima, jer ova jezera imaju već napravljene rukavce i bro se greje voda u rukavcima. Doduše, danas se šaran može pronaći i u delovima reka koji baš i ne zadovoljavaju njihove potrebe. Ali, jedno je sigurno. Kada im ne odgovara sredina, šaran se ne razmnožava.

Tople vode su kiseonikom siromašne, ali to šarana ne smeta, pa i ovakvu vodu dobro podnosi. Ipak, neke vrste šarana preko kože uzimaju kiseonik, a imajući u vidu da je ova riba stalno u pokretu, šaranu tokom jesenjeg perioda najviše odgovara dublja voda kako bi prezimio. A upravo mu dublja voda omogućava i da preživi i da se prehrani tokom zime. A kada voda postane topli, onda kreće šaran u potragu za hranom. Najviše ga ima u onim delovima reka koji su bojniji i gde je vegetacija bogatija.

Tokom leta šaran se približava samoj površini vode kako bi dobio kiseonik koji mu treba, a tada ga je najteže uloviti. No, iskusni ribolovci znaju kada im je šaran u blizini i zato strpljivo čekaju da im se približi. A strpljenje i jeste odlika svakog pravog i dobrog ribolovca.