Kada bismo rekli da je ovo naše, moderno vreme vreme nepoverenja i sumnji – ne bismo mnogo pogrešili. Svakako, tu su i mnogobrojni dokazi koji potvrđuju ovu izjavu – kada biste znali koliko je špijunska oprema popularna i rasprostranjena, iznenadili biste se! Ipak, špijunska oprema nije samo svuda oko nas u smislu da je jako popularna, korisna i tražena, već možemo da kažemo da je špijunska oprema i bukvalno svuda oko nas – snima, prati, prisluškuje, znate, samo radi svoj posao.
S obzirom na popularnost i rasprostranjenost, ne postoji oblast koju špijunska oprema nije dotakla. Čak, nema pravila da je koriste samo važne bezbednosne službe. A ne! špijunska oprema je tako jeftina da svako može za sebe da priušti makar jedan prisluškivač i na taj način špijunira i prisluškuje osobu do koje mu je stalo, a sve u cilju otkrivanja potrebnih (?) informacija ili potvrđivanja ličnih sumnji. Ipak, ne samo da su prisluškivači popularni kod ljubomornih partnera ili znatiželjnih, radoznalih novinara, već ovoj opremi često pribegavaju i – poslodavci!
Kad mačke nema miševi kolo vode
Verovatno je san svakog poslodavca (naročito privatnika) da mu zaposleni rade 200 na sat, da daju 200% sebe, da rade svakog dana i to prekovremeno, a sve ovo za male pare. Ipak, na njihovu nesreću, a na radost zaposlenih, zakon je prilično dobro uredio oblast zapošljavanja i uslova rada. Ali, budući da ne može na drugačiji način da kontroliše svoje zaposlene, poslodavac želi bilo koji dokaz da njegov novac zaista ide u prave i vredne ruke, odnosno, da ga niko neće prevariti čim on okrene leđa. Pretpostavljate, zato poslodavci često i pribegavaju upravo prisluškivačima ne bi li saznali šta se do dešava kada okrenu leđa i zatvore vrata sa spoljne strane.
Prisluškivači su mali i jedva primetni (kocka šećera je prosečna veličina prisluškivača) kako bi, logično, na što diskretniji način obavili svoj posao. Oni se mogu ugraditi bilo gde – ili u druge uređaje ili bilo gde u samoj kancelariji što im još bolje omogućava da „hvataju“ sve bitne informacije. Još i kada uz prisluškivač dođe i kamera – zaposlenima se crno piše ako naprave nešto što ne bi smeli!
Ipak, u skladu sa napretkom moderne tehnologije, prisluškivači su sve češće softverske prirode. Na taj način vam bilo ko može ući u kompjuter ili telefon kako bi video šta vi to radite, sa kim se dopisujete, sa kim se čujete, šta radite na internetu u toku radnog vremena i ostalo. Ovo može da znači direktan ulazak u aplikaciju (na primer, prisluškivanje vajbera) ili posmatranje preko kamere na laptopu (zato treba da je prekrivate kad god je ne koristite). Osim prisluškivanja i špijuniranja mobilnog telefna ili laptopa, poslodavci često pribegavaju i gps praćenju vozila, naročito ukoliko se bave delatnošću koja zahteva mnogo putovanja. Prateći vozilo, poslodavac će uvek znati gde mu je to zaposleni zbrisao u vreme kada je trebalo da završava svoj posao.
Takođe, jedan od vidova zaštite poslodavaca jeste GPS praćenje vozila. Tako možete biti sigurni da vaš zaposleni neće koristiti priliku da vas malo po malo potkrada, ukoliko recimo koristi vozilo firme u privatne svrhe.
Ne znamo da li ste svesni ovoga, ali ovakvo ponašanje nije nimalo etički ispravno. Zakonom je zabranjena svaka vrsta špijuniranja i prisluškivanja, narušavanja privatnosti i zloupotreba ličnih podataka. Po zakonu, ne smete da prisluškujete lice bez njegovog znanja i dozvole, zato je možda bolje da jednostavno verujete svojim zaposlenima, umesto što rizikujete da vas neko otkrije i – tuži za kršenje Ustava!
Leave A Comment