Kafana je oduvek prisutna na našim prostorima, kao mesto zabave, ali kroz istoriju ona je bila mesto okupljanja revolucionara, pesnika, glumaca. Bila je institucija. U njoj se uvek dobro jelo, ali pre svega pilo. Tugovalo se i veselilo, a ponekad i sukobljavalo. Danas je izgubila ponešto od vog duha, ali oni koji zaista poštuju ovu, može se slobodno reći, pojavu u našem društvu, trude se da je otrgnu od „renoviranja“. Šta čini jednu kafanu? Karirani stolnjaci, prazne čaše, dim i note koje pogađaju u srce. Evo kako se nekada lumpovalo!

Prva kafana otvorena na Dorćolu

Kada se pomenu kafane Beograd je neizostavan u ovoj priči. Jedan od razloga je i taj što je prvi ovakav objekat otvoren na Dorćolu. Postao je srce i duša današnje prestonice. Datum njenog rođenja je 1522. godina. Inspiraciju su dali Turci i kafa, a Beograđani su je vrlo brzo iskoristili i kafanu pretvorili u nezaobilaznu destinaciju boema. Kako se pisalo u sledećem veku od rođenja kafane, u glavnom gradu bilo je svega do preteranosti. Ovo je zapisao francuski pisac Luj Žedoen. Kako su se širile kafane, širila se i ponuda za njene posetioce. Tako su mogli da uživaju uz vino u krompiru sa jagnjetinom u kafani „Tri seljaka“ na Slaviji. Naravno, ništa nije moglo da prođe bez žena, a one lakog morala mogle su se naći u kafani „Bosfor“  u blizini Zelenog venca. Biser Skadarlije bila je kafana „Boem“, koja se isticala upravo načinom života kakvo joj je i ime.

Temerinska ulica u Novom Sadu – nekada stecište ljubitelja kafana

Ni Novi Sad nije zaostajao u boemima i kafanama! Bilo ih je mnogo, a posebno se izdvajala Temerinska ulica. „Sedam švaba“, „Tri krune“, „Dinje“, „Pet crkvi“, „Beli konj“, „Tri lava“… Nizale su se opcije za ljubitelje dobre kapljice. Bačvani su tada dolazili zapregama i kolima, kako bi se provodili u kafani, jer železnice još nije bilo. U birtijama ili bircuzima uvek je bilo glasno i bučno. Nudilo se prirodno sremsko vino, a za doček je bila pripemana i sremska rakija. U kafani „Crni orao“, uz ovu ponudu, mogle su se naći i dobre i čiste sobe za prenoćište.

Čoček u Nišu

Naš treći najveći grad svakako je bio deo kafanske ponude tadašnjih ugostitelja. Sa leve strane Nišave, ispod mosta, nalazila se kafana na vodi sa imenom „Bejkus“. Ona je imala otvorenu terasu, koju su zapljuskivali talasi Nišave. Ovde se lumpovalo do rane zore, posebno tokom leta, jer je atmosfera bila prijatna. Čule su se zurle i gočevi, a igrao se čoček. Daire, zgodne dame koje uvijaju svoja tela, sasvim su se lepo uklapale u celu sliku. Možemo samo da zamislimo koliko je vina proteklo venama, ali i Nišavom!

Kafane danas

I u današnje vreme kafane su popularne. Ponegde se mogu još pronaći one stare, autentične, dok su primat ipak preuzele one moderne, koje okupljaju omladinu.  S obzirom na to da se bliži Nova godina Beograd  će sigurno deo svojih gostiju primiti i u kafane. Oni će možda piti rakiju ili vino, ali češće pivo i strana pića. Hrane u ovim kafanama gotovo da i nema, jer je ovde akcenat pre svega na danas popularnim žurkama. Ipak, one ne gube na svojoj popularnosti, jer je ovde zagarantovana opuštenost i uživanje u najboljim narodnim pesmama, kao i u nešto modernijem zvuku.