Za šećernu bolest, odnosno dijabetes (diabetes mellitus) ste verovatno svi čuli i većina vas ima osnovno  predznanje o ovoj bolesti.Za dijabetes važi da je bolest savremenog sveta koja je vremenom poprimila oblik pandemije svetskih razmera. Svakoga dana i u našoj zemlji registruju se novi slučajevi obolelih od šećerne bolesti. Koji je glavni uzročnik oboljevanja od dijabetesa?

Lekari, nutricionisti i stručna javnost koja se bavi uzrokom širenja dijabetesa saglasni su po mnogim pitanjima a jedan od najvećih uzročnika je definitivno savremen način života.

Moderan život ispunjen stalnim stresom, neadekvatna ishrana bogata ugljenim hidratima i rafinisanim šećerima, industrijska hrana prepuna aditiva, konzervanasa i veštačkih zaslađivača, slaba ili gotovo nikakva fizička aktivnost, duvanski dim, alkoholna pića i gazirani napici glavni su uzročnici pojave insulinske rezistencije a kasnije i dijabetesa.

Koje su razlike između šećerne bolesti i insulinske rezistencije?

Sa dijagnozom insulinske rezistencije lekari se svakodnevno suočavaju a statistike nisu preterano optimistične, pošto je novoobolelih sve više. Posebno je alarmantna činjenica da je sve veći broj mladih kod kojih se uočava stanje insulinske rezistencije.

Čak 20 % sa dijagnozom insulinske rezistencije su mladi ljudi ispod 30. godine života, kod kojih su uočeni ključni faktori rizika za pojavu ovog oboljenja.

Insulinsku rezistenciju možemo ukratko definisati kao pred-dijabetsko stanje.

Odnosno, insulinska rezistencija je faza koja često prethodi dijabetesu ali ne mora se uvek završiti hiperglikemijom.

Na vreme otkriveno ovo oboljenje se može uspešno kontrolisati. Uz adekvatan medicinski tretman i lečenje, ali i uz promenu loših životnih navika insulinska rezistencija se može uspešno kontrolisati i sprečiti pojava dijabetesa. Problem nastaje kada se zanemare simptomi i insulinska rezistencija dugo vremena traje neopaženo. Vremenom, pankreas prestaje lučenje hormona insulina pa se dijabetes javlja kao posledica.

Kako se zašititi od pojave insulinske rezistencije? Na koji način prevenirati bolest?  Kako se ponašati u slučaju da je bolest dijagnostifikovana?  Kakva je veza između insulinske rezistencije i dijabetesa?

Odgovori na ova pitanja su od ključne važnosti za sve nas koji želimo da svoje zdravlje držimo pod kontolom. Tekst ima ulogu da nam pruži neke odgovore i upozna nas sa mogućim posledicama.

Insulinska rezistencija, kao što smo rekli, predstavlja neku vrstu pred-dijabetskog stanja. Dobra stvar je što šećerna bolest još uvek nije nastupila i moguće je, uz adekvatno lečenje, poremećaj držati pod kontrolom.

Šta je insulinska rezistencija?

Pod insulinskom rezistencijom podrazumevamo posebno stanje organizma kod kojeg pankreas i dalje luči insulin ali ćelije organizma postaju otporne na njega pa se šećer u krvi nedovoljno smanjuje.

Tada više nije dovoljno da pankreas luči uobičajene količine insulina pa se lučenje povećava. U krvi su tada prisutne velike količine insulina a nivo šećera u krvi je i dalje visok. Ta neosetljivost organizma na insulin naziva se insulinska rezistencija.

U tom slučaju rezultati krvne slike pokazuju da nam je povećan šećer u krvi ali i nivo insulina.

Kada je insulin povećan iznad potrebnih granica (potrebnih za zdravog čoveka) takvo stanje nazivamo hiperinsulinemija.

Ovakvo stanje u organizmu može da se, bez većih simptoma zadrži godinama, sve dok pankreas ne strada u toj meri da u potpunosti prestaje da luče insulin i tada nastaje dijabetes.

Pored već nabrojanih uzroka, možemo dodati i genetski faktor kao i druga organska oboljenja koja mogu uzrokovati ovo oboljenje.

Rizične grupe

Više od 50 %  ljudi kod kojih se javlja poremećaj insulinske rezistencije ima neki od faktora rizika. Ali to svakako ne mora biti pravilo, jer od ove bolesti oboljevaju i mršavi, na oko zdravi ljudi,  bez genetske predispozicije i jasnih simptoma. Redovna kontrola lekara i davanje uzorka krvi na ispitivanje jedini je pouzdani metod za rano otkrivanje bolesti.

Faktori rizika su brojni. Gojaznost je jedan od najčešćih razloga pojave insulinske rezistencije. Nezdrava i neadekvatna ishrana, smanjena fizička aktivnost, pušenje i stres su uzroci koji prednjače u izazivanju ovog oboljenja. Veliki broj gojaznih ljudi sa poremećenim vrednostima lipidnog statusa imaju dijagnostifikovanu insulinsku rezistenciju. Pušači i alkoholičari takođe. Ljudi koji trpe svakodnevni stres trebalo bi redovno da se savetuju sa svojim lekarom.

Da li možemo izbeći pojavu insulinske rezistencije?

Da, moguće je.  Uz dijetetsko higijenski režim života i menjanje životnih navika moguće je dovesti organizam u potrebnu ravnotežu i sprečiti pojavu ili dalje napredovanje bolesti.

Dijete koje nisu kontrolisane od strane nutricioniste ili specijaliste za ishranu i higijenu takođe mogu da budu pogubne po organizam. Naglo mršavljenje pa ponovno unošenje hrane koje ima za rezultat vraćanje kilaže dodatno opterećuje pankreas. Pankreas trpi oscilacije pri lučenju insulina, pa  takvi poremećaji u ishrani mogu da izazovu insulinsku rezistenciju.

Dijete moraju biti kontrolisane, balansirane, tako osmišljene da ne oštećuju normalno funkcionisanje organizma. Dijetom se dodatno oslabljuje organizam. Redukcijom u ishrani mi smanjeno unosimo potrebne vitamine, minerale i oligoelemente pa pored toga što gubimo kilažu dešava se da iscrpljujemo organizam do nivoa kada je sklon dodatnom propadanju i oboljevanju.

Da bismo to sprečili neophodno je da bilo kakve redukcije vezane za ishranu dogovaramo sa svojim lekarom.

Simptomi insulinske rezistencije

Insulinsku rezistenciju možete prepoznati po karakterističnim simptomima. Međutim, takvi simptomi ne moraju obavezno da ukazuju na insulinsku rezistenciju ali svakako utiču da posumnjate u normalno funkcionisanje organizma i da zatražite pomoć.

Javite se lekaru na pregled ukoliko:

  • Ste gojazni ili imate masne naslage u predelu stomaka.
  • Osećate veliku glad i kada ne bi trebalo, na primer odmah posle obroka.
  • Se lako gojite i pored svih redukcija u ishrani a teško gubite kilograme.
  • Ste hronično umorni čak i kada ste dovoljno odmorili.
  • Ste rasejani, depresivni, mrzovoljni i neraspoloženi.
  • Ukolio vam se dešavaju nagli padovi šećera.
  • Imate stalnu potrebu za slatkišima.
  • Osećate veliku žeđ.
  • Na koži primetite izrasline u obliku visećih bradavica čiji se broj konstantno povećava.

Insulinska rezistencija je često okidač za pojavu dijabetesa tip 2,  kardiovaksularnih oboljenja, gatroenteroloških oboljenja, oboljenja bubrega i pojavu steriliteta. Stoga je neophodno da ukoiko posumnjate posetite lekara.

Kako izgleda pregled lekara u slučaju da sumnjate na insulinsku rezistenciju?

Prvo i osnovno je uzimanje uzorka krvi na analizu. Rezultati koje dobijete pokazaće nivo glukoze i insulina. Ukoliko se pokaže da su vrednosti van granica optimalnih moguće je da bolujete od insulinske rezistencije.

Ukoliko bolujete od insulinske rezistenije, lekar će izvršiti detaljan pregled, merenje kilaže i utvrđivanje količine masnoće u krvi. Test na određene alergene koji se mogu naći u hrani pokazaće šta smete da jedete a šta ne. Nutricionista će vam sastaviti jelovnik za mesec dana u napred. Jelovnik je individualan i prilagođava se svakom pacijentu posebno. Najvažnije je izbegavati loše ugljene hidrate, rafinisane šećere i industrijsku hranu. U slučaju zaslađivača koristite, ukoliko morate, prirodne zaslađivače. Možete koristiti steviju kao odličnu alternativu šećeru i drugim nezdravim zaslađivačima. Izbacite masnu hranu, svinjetinu i belo brašno.

Kontrola se vrši na svakih mesec dana a ukoliko se primeti značajan napredak i poboljšanje opšteg zdravstvenog stanja kontrole mogu da idu i na svaka tri meseca. U toku dijete i lečenja moguće su izmene jelovnika. Preporučuje se umerena do intenzivna fizička aktivnost u zavisnosti od vaših mogućnosti. Lekar će vas takođe uputiti na dodatna ispitivanja ukoliko se ukaže potreba.

Ako se budete pridržavali propisanie terapije i higijensko-dijetetskog režima života, prve rezultate možete osetiti već posle mesec dana. Smanjićete nivo šećera u krvi,  holesterola i triglicerida. Ukoliko ste bili gojazni polako ćete gubiti kilažu, imaćete više energije kondicije i snage.  Polako ćete izgubiti i želju za slatkišima ili je barem drastično smanjiti.

Što se tiče insulinske rezistencije dugoročno se očekuje i stabilizacija lučenja insulina, i držanje bolesti pod kontrolom. 

Lečenje i ishrana

Lečenje metaboličkih poremećaja organizma nije ni laka ni brza i potrebno je dosta strpljenja. Ne možete očekivati da posledice loših životnih navika nestanu za par dana. Neke navike se teško menjaju a i organizmu je potrebno izvesno vreme za adaptaciju na nove uslove.

Kao što smo već objasnili dijetama i određenim redukcijama u ishrani se gube kilogrami ali i nutritivni važne materije koje unosimo hranom pa da ne bi organizam preživljavao dodatni šok neophodno je dijetu lagano sporovoditi.

Dakle jedan bitan segment terapije je svakako dijeta, zatim fizička aktivnost i redovno uzimanje propisane lekarske terapije. 

Kada je fizička aktivnost u pitanju dovoljne će biti lagane šetnje a kasnije je moguće dopuniti vežbanjem. Gojazne osobe i osobe koje boluju od kardiovaskularnih oboljenja, svoje fizičke aktivnosti moraju da prilagode zdravstvenom stanju i mogućnostima.

Najvažniji segment lečenja je terapija medikamentima koju će vam prepisati lekar. Ne kupujte lekove na sopstvenu ruku.

Na vreme otkrivena i lečena insulinska rezistencija otkloniće mogućnost pojave dijabetesa ispod 50%. Insulinska rezistencija još uvek nije dijabetes, ali ukoliko se ne leči i ne otkrije na vreme gotovo uvek rezultira pojavom šećerne bolesti tipa 2.

Moguća je i insulinska rezistencija u trudnoći. Međutim ona ima prolazni karakter pa se posle porođaja uglavnom povlači.

Postoji jedan test koji se primenjuje i koji može biti znak da li postoji rizik od insulinske rezistencije. Podelite vrednost triglicerida sa vrednošću HDL holesterola. Ukoliko dobijete rezultat 3.0 ili više od toga postoji velika šansa da imate insulinsku rezistenciju.