Burgeri su vrlo brzo osvojili svet i postali jedno od omiljenih jela. Rado ih biramo kada treba nešto pojesti usput, ali i u pabu uz pivo, kao i u restoranima za ručak ili večeru.

U čemu je tajna burgera, da li se razlikuje od domaće, tradicionalne pljeskavice i da li su burger i hamburger jedno isto, pokušali smo da saznamo u Gastro Pub-u Rustic.

Po originalnom receptu burger se pravi od najboljeg mesa – junećeg buta i vrata. Dok se pljeskavice tradicionalno prave od svinjskog mesa, ali i govedine ili od mešavine svinjetine i govedine uz dodatak začina, soli, bibera, crnog luka i ljutih papričica. Burger, kao što smo već rekli, se pravi od junećeg mesa ili govedine najboljeg kvaliteta, takođe uz dodatak začina – muskatnog oraščića, karanfilića, bibera, belog luka i soli. Zbog toga možemo reći da je burger zdravija varijanta. Naišli smo na interesantan podatak da se u nekim krajevima u mleveno meso junetine stavlja i smeđi šećer i/ili kafa.

I burger i pljeskavica spremaju se prženjem u tiganju ili pečenjem na rostilju. Međutim, pravi način pripreme burgera podrazumeva izbegavanje prženja u dubokom ulju. Burger se priprema tako da bude srednje pečen (“medium”), kako bi sačuvao sopstvenu aromu i sočnost.

Burger se, tradicionalno, služi sa kolutićima crnog luka, kiselim krastavčićima, slaninom, zelenom salatom, paradajzom i pomfritom. Uglavnom u zemičkama posutim susamom.

Nastanak burgera

Kada su se pojavili, burgeri su se prodavali na ulici. Kao i ostala “brza hrana”, prvenstveno su nastali kako bi olakšali ishranu onima koji nemaju vremena za pripremanje hrane kod kuće, koju moraju da jedu usput, ali i za one sa malo plićim džepom koji ne mogu sebi priuštiti ručak u restoranu. Fast food restorani doživljavaju ekspanziju upravo pojavom burgera kao specijalitetom brze hrane. Danas se, međutim, burgeri mogu kupiti ne samo u fast food restoranima, već i u pivnicama, ali i elitnim restoranima.

Iako je junetina/govedina osnovni sastojak, vremenom se mnogo eksperimetisalo sa sastojcima ovog specijaliteta, pa tako danas imamo brojne vrste burgera, napravljene od različitih vrsta mesa – od piletine, ćuretine, svinjaetine… Tako su dobijene posebne vrste burgera sa posebnim nazivima: chicken burger, turkey burger, ili cheeseburger (burger sa sirom).

Burger i/ili hamburger?

Hamburger je samo drugi naziv za burger. Upravo ovaj naziv izaziva brojne dileme.

Da li to znači da burger u svom sastavu ili receptu sadrži šunku (“ham” na engleskom znači šunka)? Odgovor na ovo pitanje je – ne, burger ne sadrži šunku, burger se pravi od junetine/govedine, bez dodavanja šunke ili bilo koje druge mesne prerađevine.

Druga asocijacija je grad Hamburg. Međutim, i tu dolazi do komplikacija. Prvo ćemo se setiti Hamburga u Nemačkoj, ali postoji još jedan Hamburg, grad u Americi. I, možda pogađate, informacije o poreklu burgera i uopšte nazivu hamburger pronalazimo i u jednom i u drugom Hamburgu. Naime, i jedna i druga zemlja veruju za sebe da su postojbine burgera, ali prema određenim istorijskim podacima, ističe se da je ovo jelo blisko rimskoj kulinarskoj kulturi iz 4. veka. Recept se kasnije širio Mongolskim carstvom, te su Mongoli zaslužni i za njegovo prenošenje. Po nemačkoj i američkoj legendi burger nastaje krajem 19. veka. Kako vidimo poreklo burgera je vrlo komplikovano, isprepleteno i tajnovito, verovatno do kraja nedokučivo.

Ko god bio tvorac ovog jela možemo reći samo – hvala.